O IZLOŽBI

Projekt pod nazivom "Land of milk and honey" predstavlja radove koji prikazuju tipične flamanske situacije i krajolike. Naziv dolazi iz biblijske priče u kojoj Bog Izraelcima obećava zemlju u kojoj teče med i mlijeko, što metaforički označava zemlju izuzetnih izvora plodnosti i izobilja koji pružaju radost i dobar život svakom pojedincu. Radovi problematiziraju različitosti u percepciji dvoje individualaca od kojih je jedan rođeni Belgijanac dok drugi tamo tek šest godina živi. Dok je rođenom Belgijancu okolina u kojoj živi puna boja i nijansa, doseljenik istu percipira kao bogatu paletu sivo-plavih tonova, sa tu i tamo ponekom toplom bojom crvene i žute. Kako se daje naslutiti, mjesto radnje je Belgija, zemlja u kojoj, oboje umjetnika će se složiti, apsurd živi punim plućima, kontrast je dio svakodnevice, a svaka boja, ovisno o pojedincu, ima pomalo čudnu definiciju. Jezik je pun izraza i neizgovorivih tonova, a značenje govora izrečenog glasom lokalnog stanovnika može se analizirati i smatrati najdubljom filozofijom. Radovi na ovoj izložbi lišeni su estetike po mišljenju jednog od umjetnika, dok će drugi reći da oni negdje duboko u sebi nose estetiku surealizma. Zajedničko im je naime to da svaki na svoj način prikazuju ono 'tipično' za Belgiju, iako riječ tipično (Hrvatski jezični portal: 1.koji iskazuje osnovna obilježja i značajke društvene grupe, nacije i sl.) u ovom slučaju nije lako definirati. Neovisno o tome koji od umjetnika je u pravu, radovi postavljeni jedni uz druge postavljaju to 'tipično' u kontekst podložan raznim interpretacijama. Radovi ni u kojem slučaju nisu kritika niti oda određenom mjestu i vremenu, oni su isto mjesto i vrijeme promatrano kroz dvije različite leće. Da li je Belgija zaista 'zemlja meda i mlijeka' ostaje suditi promatračima.

O AUTORIMA

Andrea Zrno rođena je 1985. godine u Osijeku. 2009. diplomirala je na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2013. upisuje magisterij na InSitu odsjeku Kraljevske akademije likovnih umjetnosti u Antwerpenu, Belgija koji završava 2015. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Osijeku, suosnivačica umjetničke organizacije POPUP Osijek i Library in the library projekta u Antwerpenu. Izlagala je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno živi i radi u Antwerpenu.
www.andreazrno.com

Chris Van der Veken rođen je 1969. godine u Turnhoutu u Belgiji. 1995. godine završava magisterij na Grafičkom odsjeku Kraljevske Akademije Likovnih Umjetnosti u Antwerpenu, Belgija. Osim specijalizacije na polju grafike, Chris se usavršavao i na području slikarstva. Organizator je, voditelj i sudionik broja umjetničkih grafičkih radionica, te je sudionik i nekoliko rezidencijalnih programa. Osim umjetničkom praksom, Chris se bavi i pedagoškim radom, te od 1995. do danas radi kao profesor i voditelj Grafičkog odsjeka na Regionalnoj Akademiji Likovnih Umjetnosti u Arendonku, a od 2015. radi i kao profesor dubokog tiska na Kraljevskoj Akademiji Likovnih Umjetnosti u Antwerpenu. Izlagao je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi u Belgiji i inozemstvu. Trenutno živi i radi u Antwerpenu
www.chrisvanderveken.com

Fraza U zemlji meda i mlijeka kolokvijalno se upotrebljava u opisivanju mjesta koje karakteriziraju izuzetno povoljni životni i radni uvjeti te opća propulzivnost. Ipak, u osvit globalne klimatske i političke krize i rastakanja mita o tzv. državi blagostanja, u ovaj izraz bez iznimke upisujemo pejorativno značenje. Konotiranje izložbe na takav način daje naslutiti da se u ovom umjetničkom procesu kulturni stereotipi, kao diskurzivne tvorevine s pripadajućim simboličkim teretom, testiraju i dekonstruiraju, ustupajući mjesto višeznačnim i potencijalno subvertivnim tumačenjima. Prihvaćajući se nekoliko općih mjesta iz repertoara predodžbi o jednom geografskom prostoru - u ovom slučaju Belgiji - Andrea Zrno i Chris Van der Veken ukrštavaju svoje perspektive u vizualnom dijalogu o dijeljenom životnom prostoru. On se temelji s jedne strane na istraživanju različitih dimenzija vlastitog iskustva kulturno-geografske izmještenosti i tapkanju u relativno nepoznatom - s uvijek prisutnim pogledom unatrag, na ono poznato - a s druge na interpretaciji odabranih tema iz rakursa onoga koji ih iskustveno (pre)poznaje i u većoj ili manjoj mjeri osjeća kao svoje.

Krećući od općeg ka pojedinačnom, osobnom iskustvu, umjetnici propituju održivost normativnih sustava pojednostavljenog znanja i obrazaca življenja. Gradacijom motiva u radu 2. 2 million bulbs and one more - od linijskog crteža primarnom bojom, koji predstavlja shematski prikaz osvijetljene mreže prometnica, preko intimističkog prizora memorabilije iz djetinjstva, do video snimke objekta s pozadinskim zvukom prometa u koji je upisan snažan osjećaj frustracije (ulične svjetiljke koja se nalazi pod prozorom obiteljske kuće umjetnika) – umjetnici razlamaju i očuđuju utjecaj umjetnog osvjetljenja na svakodnevni život. ‘Osobna’ ulična svjetiljka tako predstavlja supstrat generalne pretjerane osvijetljenosti i izloženosti pogledu.

U radu Kuća umjetnici se poigravaju belgijskom izrekom prema kojoj Svaki belgijanac nosi ciglu u želucu, što hoće reći da je čovjekova želja za kontinuiranom izgradnjom i napretkom uvjetovana njegovim nacionalnim identitetom. Jukstapozicija prikaza karakteristične flamanske kuće i videoperformansa u kojemu umjetnica gradi improvizirano sklonište - kuću od sirovog materijala kojime su bili okruženi tijekom građevinskih radova u vlastitom domu - rezultira humornim diptihom čija simbolika nadilazi puku dihotomiju teorije i prakse ili općenitog i individualnog. Na sličan način umjetnici uranjaju u ljetni dan proveden u ljetovalištu Westende. Uvećani detalj u sugestivnoj vibrantno crvenoj boji prati svojevrsna legenda koja upućuje na to da se i poimanje ljetovanja i ljeta mijenja s geografskom izmještenošću. Jednako tako, najviša točka u Belgiji (Hoge Venen) za Zrno je tek pozicija s koje promatra jednolično sivo nebo koje je projicirano, dok fotografija koja je sastavni dio rada prikazuje i krajolik, upućujući tako na značajan dio ambijenta koji umjetnica nesvjesno ispušta iz svoje vizure.

U zaključku istraživanja uvjeta postojanja u određenom prostornom kontekstu, autori interpretiraju političku situaciju u zemlji definiranu separatističkim tendencijama u njezinim dvjema regijama. Tako nas posljednja etapa ovog vizualnog eseja vraća na početak, pokazujući jasno da je mitologem zemlje meda i mlijeka neodrživ i itekako podložan kontingenciji pogleda. Dok s jedne strane sustav države-nacije opstaje upravo zahvaljujući afirmaciji stereotipa (nužnih prije svega radi svoje mobilizacijske funkcije), unutar tog istog kompleksa događa se razdor. Umjesto da osigura restrukturiranje problematičnih obrazaca upravljanja, mogućnost rascjepljenja Belgije na dvije autonomne regije perpetuira podijeljenosti i polariziranu društveno-političku klimu, te je upravo ovaj paradoksalni proces u fokusu rada Part II of Belgium on Fire.

Susreti i odmicanja u percepciji s dvaju motrišta naglašavaju se različitim medijima ali i prevladavajućim spektrom boja. Ipak, pozicije u umjetničkom dijalogu nisu kategorički proturječne - radi se tek o dvjema optikama specifičnih figura iz kulturnog imaginarija jedne nacije. Od naizgled benignih pitanja, kao što su poimanje ljetnog odmora i odnos prema javnoj rasvjeti, do onih kompleksnijih koji se tiču stanja izmještenosti i nesigurnosti ili neizvjesnosti političke situacije u zemlji, izložba u cjelini sugerira pomak od esencijalističkog tumačenja (nacionalnog) identiteta kao stabilnog, fiksiranog i nepromjenjivog ka afirmaciji njegove poroznosti, fragmentiranosti i nedovršenosti.

Jozefina Ćurković

Izložbu podržavaju Grad Osijek i Ministarstvo kulture i medija RH.

Radno vrijeme Galerije Kat:

Ponedjeljak- subota:  10:00-20:00h