VIDJETI / TO SEE
„Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ništi, nagađa i popravlja. Za onoga, koji prolazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona dakako mrtvom šumom, bolje rekući prostorom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jadne matere, - taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojima čuvstvima u tom polutamnom, velebnom prostoru.“ (Josip Kozarac, Slavonska šuma)
Opisujući iskustvo prolaska šumom, Josip Kozarac kaže kako šuma nikada nije ista, koliko god puta on prošao kroz nju, a za to je potrebno znati gledati.
Slično polazište nalazimo u radu umjetnice Mije Štark. O povezanosti prirode i čovjeka umjetnicu je naučila najvažnija i najmudrija učiteljica, njezina baka. Priroda je druga učiteljica od koje ova umjetnica uči, a u razgovorima s bakom saznaje da se od prirode može naučiti puno toga i to vrlo jednostavno, promatranjem i obraćanjem pažnje na sitne detalje.
Izložba Mije Štark donosi nam novo iskustvo gledanja. Sam format izložbe pomalo je neuobičajen i nije nešto što smo naviknuli gledati na jednoj izložbi. Zapravo, izložba je to na koju ne dolazite gledati, nego vidjeti, osjetiti, čuti.
Tridesetominutnim izvedbenim predavanjem Štark nam skreće pažnju na skrivene detalje koji se kriju u naizgled uobičajenom i time nam nudi drugačiji pogled na stvarnost. U radu nazvanom Zbornik pogleda umjetnica donosi različite načine gledanja svega što nas okružuje. Kako bismo to uspjeli važno je povezati tijelo, odnosno poziciju tijela s gledanjem. Naše tijelo i naše oči trebaju surađivati kako bismo što bolje i detaljnije vidjeli i naposlijetku spoznali. U svakodnevnom životu, često nam promaknu detalji, jer smo naviknuli gledati stvari, prostore, prizore, ukratko, svoju okolinu na jedan, konkretan način. Iako nosi dublje značenje, autorica temi pristupa na osebujan način. Unoseći u rad dozu apsurda i sebi svojstvenog humora, autorica nam prenosi važnu poruku na nimalo pretenciozan način. Upravo suprotno, na vrlo dosjetljiv način ostvaruje ono ključno - komunikaciju s publikom. Zašto se ne bismo smjeli zabaviti i u umjetnosti? rekla je Štark u jednom intervjuu. Taj trenutak igre, važan je element u radu ove umjetnice. Naime kroz igru istražujemo, učimo, rastemo. Na sličan način to možemo prenijeti i na život, a u tome nam mogu pomoći različita gledanja stvarnosti koje nam Štark nudi. Kod takvog načina gledanja, šuma nije samo šuma, drvo nije samo drvo, kao što nismo ni mi koji prolazimo kroz tu istu šumu ili promatramo to isto drvo.
Na izložbi je izložena i umjetnička knjiga Zbornik pogleda, video instalacija “Upute za gledanje i konzumiranje prirode iz Zbornika pogleda” i dvanaest digitalnih fotografija na kojima se pojavljuje umjetnica u različitim pozama tijela koje opisuju određeni kut ili način gledanja i samim time stvaranje nove percepcije stvarnosti.
Uz to, izložbu čini i višekanalna audiovizualna instalacija Waldeinsamkeit. Waldeneinsamkeit, gotovo je neprevodiva njemačka riječ, ali kada bismo je morali prevesti bilo bi to jedinstvo s šumom, u smislu da smo šuma i mi jedno. Ovaj rad nastavlja se na promišljanje o odnosu čovjeka i prirode, gledanja na stvarnost i stvaranje potencijalnih novih stvarnosti. Poput njemačkog slikara Caspara Davida Friedricha, koji svoje likove suočava sa beskrajnom veličanstvenošću prirode, Štark nas suočava sa kadrovima koji prikazuju šumu u sporom pokretu projiciranu na polukružni paviljon uz popratne zvukove iz prirode. Umjetnica na taj način postavlja gledatelja u svojevrsnu virtualnu šumu, u kojoj se simulira iskustvo bivanja u šumi. Na taj način ponovo želi skrenuti pozornost na važnost aktivnog gledanja odnosno upijanja očima svijeta koji nas okružuje. Paradoksalno, izmještanjem šume u prostor galerije Štark nas zapravo poziva da posjetimo stvarnu šumu, a upravo to je ona šuma s početka, šuma koju spominje Kozarac ili šuma o kojoj je umjetnica pričala s bakom - šuma koja je učiteljica i koja nam pomaže da promišljamo o svijetu oko sebe i u sebi.
Većina nas svoju svakodnevnicu doživljava monotono, dosadno, isto i ne vidi ništa novo u naizgled uobičajenim stvarima i pojavama. Te naizgled uobičajene stvari i pojave sastavni su dijelovi naših života, a ne bismo htjeli da naš život bude monoton i dosadan, zar ne? Izložba Mije Štark nudi nam drugačiji pogled na tu stvarnost i odgovor na pitanje kako gledati.
„Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ništi, nagađa i popravlja. Za onoga, koji prolazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona dakako mrtvom šumom, bolje rekući prostorom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jadne matere, - taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojima čuvstvima u tom polutamnom, velebnom prostoru.“ (Josip Kozarac, Slavonska šuma)
Opisujući iskustvo prolaska šumom, Josip Kozarac kaže kako šuma nikada nije ista, koliko god puta on prošao kroz nju, a za to je potrebno znati gledati.
Slično polazište nalazimo u radu umjetnice Mije Štark. O povezanosti prirode i čovjeka umjetnicu je naučila najvažnija i najmudrija učiteljica, njezina baka. Priroda je druga učiteljica od koje ova umjetnica uči, a u razgovorima s bakom saznaje da se od prirode može naučiti puno toga i to vrlo jednostavno, promatranjem i obraćanjem pažnje na sitne detalje.
Izložba Mije Štark donosi nam novo iskustvo gledanja. Sam format izložbe pomalo je neuobičajen i nije nešto što smo naviknuli gledati na jednoj izložbi. Zapravo, izložba je to na koju ne dolazite gledati, nego vidjeti, osjetiti, čuti.
Tridesetominutnim izvedbenim predavanjem Štark nam skreće pažnju na skrivene detalje koji se kriju u naizgled uobičajenom i time nam nudi drugačiji pogled na stvarnost. U radu nazvanom Zbornik pogleda umjetnica donosi različite načine gledanja svega što nas okružuje. Kako bismo to uspjeli važno je povezati tijelo, odnosno poziciju tijela s gledanjem. Naše tijelo i naše oči trebaju surađivati kako bismo što bolje i detaljnije vidjeli i naposlijetku spoznali. U svakodnevnom životu, često nam promaknu detalji, jer smo naviknuli gledati stvari, prostore, prizore, ukratko, svoju okolinu na jedan, konkretan način. Iako nosi dublje značenje, autorica temi pristupa na osebujan način. Unoseći u rad dozu apsurda i sebi svojstvenog humora, autorica nam prenosi važnu poruku na nimalo pretenciozan način. Upravo suprotno, na vrlo dosjetljiv način ostvaruje ono ključno - komunikaciju s publikom. Zašto se ne bismo smjeli zabaviti i u umjetnosti? rekla je Štark u jednom intervjuu. Taj trenutak igre, važan je element u radu ove umjetnice. Naime kroz igru istražujemo, učimo, rastemo. Na sličan način to možemo prenijeti i na život, a u tome nam mogu pomoći različita gledanja stvarnosti koje nam Štark nudi. Kod takvog načina gledanja, šuma nije samo šuma, drvo nije samo drvo, kao što nismo ni mi koji prolazimo kroz tu istu šumu ili promatramo to isto drvo.
Na izložbi je izložena i umjetnička knjiga Zbornik pogleda, video instalacija “Upute za gledanje i konzumiranje prirode iz Zbornika pogleda” i dvanaest digitalnih fotografija na kojima se pojavljuje umjetnica u različitim pozama tijela koje opisuju određeni kut ili način gledanja i samim time stvaranje nove percepcije stvarnosti.
Uz to, izložbu čini i višekanalna audiovizualna instalacija Waldeinsamkeit. Waldeneinsamkeit, gotovo je neprevodiva njemačka riječ, ali kada bismo je morali prevesti bilo bi to jedinstvo s šumom, u smislu da smo šuma i mi jedno. Ovaj rad nastavlja se na promišljanje o odnosu čovjeka i prirode, gledanja na stvarnost i stvaranje potencijalnih novih stvarnosti. Poput njemačkog slikara Caspara Davida Friedricha, koji svoje likove suočava sa beskrajnom veličanstvenošću prirode, Štark nas suočava sa kadrovima koji prikazuju šumu u sporom pokretu projiciranu na polukružni paviljon uz popratne zvukove iz prirode. Umjetnica na taj način postavlja gledatelja u svojevrsnu virtualnu šumu, u kojoj se simulira iskustvo bivanja u šumi. Na taj način ponovo želi skrenuti pozornost na važnost aktivnog gledanja odnosno upijanja očima svijeta koji nas okružuje. Paradoksalno, izmještanjem šume u prostor galerije Štark nas zapravo poziva da posjetimo stvarnu šumu, a upravo to je ona šuma s početka, šuma koju spominje Kozarac ili šuma o kojoj je umjetnica pričala s bakom - šuma koja je učiteljica i koja nam pomaže da promišljamo o svijetu oko sebe i u sebi.
Većina nas svoju svakodnevnicu doživljava monotono, dosadno, isto i ne vidi ništa novo u naizgled uobičajenim stvarima i pojavama. Te naizgled uobičajene stvari i pojave sastavni su dijelovi naših života, a ne bismo htjeli da naš život bude monoton i dosadan, zar ne? Izložba Mije Štark nudi nam drugačiji pogled na tu stvarnost i odgovor na pitanje kako gledati.
Diana Ososlija
BIOGRAFIJA
Mia Štark, interdisciplinarna umjetnica, rođena 1992. godine u Osijeku. Djeluje na području suvremene likovne i plesne prakse. Izražava se kroz medij crteža, grafike, suvremenog plesa, performansa i videa. 2021 godine njezin rad „Nije bolest sve što boli” nagrađen je nagradom žirija na izložbi „One Su Tu” u Vinkovcima te dobiva priznanje Special Mentions diplomu na žiriranoj skupnoj izložbi GRISIAyouth.
2022/2023 bila je jedna od šest odabranih umjetnika i umjetnica na Forecast Festivalu u Berlinu, gdje je razvijala rad “An Anthology of Glances” uz mentorsku podršku Ane Prvački.
Mia Štark, interdisciplinarna umjetnica, rođena 1992. godine u Osijeku. Djeluje na području suvremene likovne i plesne prakse. Izražava se kroz medij crteža, grafike, suvremenog plesa, performansa i videa. 2021 godine njezin rad „Nije bolest sve što boli” nagrađen je nagradom žirija na izložbi „One Su Tu” u Vinkovcima te dobiva priznanje Special Mentions diplomu na žiriranoj skupnoj izložbi GRISIAyouth.
2022/2023 bila je jedna od šest odabranih umjetnika i umjetnica na Forecast Festivalu u Berlinu, gdje je razvijala rad “An Anthology of Glances” uz mentorsku podršku Ane Prvački.
Izložbu podržavaju
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Osijek.
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Osijek.
RADNO VRIJEME GALERIJE KAZAMAT:
srijeda, četvrtak i petak od 17 do 20 sati
subota i nedjelja od 10 do 13 sati
subota i nedjelja od 10 do 13 sati
Izložba ostaje otvorena do 26. srpnja 2024. godine.
Izložbu je moguće pogledati u radnom vremenu galerije ili izvan radnog vremena uz prethodnu najavu.
Ulaz na izložbu je slobodan.
Izložbu je moguće pogledati u radnom vremenu galerije ili izvan radnog vremena uz prethodnu najavu.
Ulaz na izložbu je slobodan.