Izložba: “SVEJEDANPROSTOR”, Iva Korenčić

Calendar69 bf4bc7235415b38c1bc8ef53678928b03dd2297c0025d04f47182dfc9afd1527 Man42 ae1cb02a74a7536029db89d487ad480558c7066e2ea1ae54e2d0c9f502f76a7b
Large 4d36e35d 44ca 4f2f b392 423b5cb2088f
O IZLOŽBI:

'Ne mogu se nanovo doživjeti okončana trajanja. Mogu se samo zamišljati, zamišljati na pravcu apstraktnog vremena, lišenog svake zgusnutosti. Baš kroz prostore i u prostorima nailazimo na lijepe fosile trajanja, konkretizirane dugim prebivanjima. Nesvjesno prebiva. Uspomene su nepokretne i toliko čvrste koliko su bolje smještene u neki prostor.' 
G. Bachelard, Poetika prostora
 
Rad SVEJEDANPROSTOR likovno je istraživanje odnosa psihičke doživljajnosti i značajki prostora. Mapiranjem sjećanja na osobne prostore potencira se rekonstrukcija sasvim novog prostora – prostora memorije, a on se očituje u naizmjeničnoj refleksiji konstrukcije identiteta i arhitektonskih/materijalnih značajki osobnih prostora.


Unutrašnja stanja potaknuta prisjećanjem manifestiraju se kroz slojevitost nagomilane prošlosti u materijalima. Sjećanja su tako prevedena i (re)konstruirana u skulpturalne, instalativne i likovne situacije kroz ponavljajuće elemente i materijale na kojima su vidljivi tragovi raznih premaza, intenziteta, boja, grešaka te slučajnih i namjernih intervencija. Postepenim uslojavanjem tragova procesa – materijali poput gline, drva, metala, keramike, plastike, tekstila, papira, vune, stakla, organskih materijala, paučine, dlake… - postaju  fragmenti prostorne materijalnosti koji prebivaju na sličan način kao i nekategorizirajuće supstance sjećanja. Takvim uslojavanjem gradi se nehijerarhijska istovremenost nematerijalnog i fizičkog, mnogostrukost ekspandirajućeg totaliteta fragmentarnosti koja bi se mogla usporediti s identitetom.

Nadalje, teme koje se također otvaraju, kao rane prostora koje nikada ne zarastu, psihički su mehanizmi usidreni u memoriji - osobnom sjećanju, kolektivnoj memoriji, psihopatologiji, staničnoj memoriji, fantaziji i fantazmi, povijesnoj memoriji... – značajke koje se na relaciji um-tijelo-prostor manifestiraju na različite načine.

 
Kotrlja se tišina unutar svojih zidina, bez jeke, prije no što na nju netko stane i rasprsne je u tisuće mnogostrukosti, tajnih prolaza kojima se mogu obilaziti izgovoreno, neizgovorivo, šupljina - tišina, prepunost, jeka bez izvora; novotni labirint, ambijent s tunelima koji vode naprijed-nazad, uvijek na novu stranu novog materijala.                                               Jedna nit može se napeti na četiri čavla tvoreći pravokutnik, kvadrat, kako je zgodnije.               Ista nit može se nabrati između dlanova i znojem protrljati, spljošteno umasirati u neraspletivost. Možeš joj dati zadatak da pozira, možeš joj kao u krojača mjeriti proporcije, možeš joj reći da ostane sasvim mirna kao kod pregleda magnetskom rezonancom. Mi molimo nešto čemu je određeno svojstvo imanentno da ga se još više opredmeti. Toliko je fleksibilna reimaginacija u nama.
 

Kroz nevidljivu vezu između objekata, materijala i gledateljeve pažnje, u postavu se aktualiziraju principi memorije. To su metode prisjećanja kroz praksu topoanalize i somatskih crteža koji su također izloženi u obliku dnevničkih zapisa/crteža. 

Drugim riječima, ono što je korišteno kao tekstualna i grafička metodologija procesa, u galerijskom prostoru postaje asocijativno mapiranje trodimenzionalnog likovnog sklopa oslonjenog na svojstva materijala koja mogu rezonirati s određenim iskustvom.

SVEJEDANPROSTOR nastao je kao diplomski rad na studiju Novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom Nicole Hewitt.

O UMJETNICI:

Iva Korenčić (1986.) multimedijalna je umjetnica. Studirala je suvremeni ples na SEAD-u (Salzburg Experimental Academy of Dance) u Salzburgu te snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Završila je diplomski sveučilišni studij Akademije Likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi Mediji. U umjetničkoj praksi istražuje teme identiteta i memorije reflektirane u materijalnosti tragova s fokusom na procesualnost, pretvorbene kapacitete medija i razvoj novih metodologija. Koristeći razne medije poput skulpture, crteža, teksta, fotografije i videa konstruira prostorne instalacije istražujući pojam koreografije pažnje.
Od 2009. godine djeluje kao  autor, redatelj, snimatelj i fotograf na nizu projekata. Izlagala je na skupnim te samostalnim izložbama u MSU, Galeriji Prozori, Academia Moderna, Lauba, Galerija ULUPUH, MUO, Pogon Jedinstvo, Galerija Nova, Galerija SC i mnogim drugim.