Mjesta između

Promatrajući radove Petre Šabić, teško nam je zadržati se samo pred slikom. Pogled se kreće između boja, linija, znakova i praznina, pokušavajući uspostaviti odnose ondje gdje ih slika tek naznačuje. Upravo u tom prostoru neizvjesne orijentacije, između prepoznatljivog i nepoznatog, vidljivog i zamišljenog, otvara se jedno od ključnih mjesta njezina umjetničkog istraživanja. Kroz već zamjetan niz godina i izložbenih projekata, umjetnica gradi posve osobit izraz koji se nalazi ne samo u prostorima između već prije svega u konzistentnom dekonstrukcijskom odnosu sa smim medijem slikarstva, odnoseći se prema slici sada kao prema ogledalu, poluprozirnoj matrici, prepreci ili prolazu između simboličkih prostora slike kao vizualne činjenice ili osobnog svjedočanstva.

Mreže, grafizmi, piktogrami i simboli u njezinim radovima ne tvore zatvoren interpretacijski sustav i funkcioniraju kao tragovi unutarnjih kretanja, fragmenti osobne kartografije u kojoj se susreću sjećanja, opažanja, asocijacije... Površina slike tako postaje prostorom bilježenja, ali i prostorom mogućih čitanja, odnosno imaginarnih rješenja problematika koje nam nisu u potpunosti poznate ili jasne. Onkraj metafizičke ili puko ekspresivno-pop-artističke težnje, u ovim radovima možemo pažnju obratiti na njihovu patafizičku narav. Parafrazirajući Alfreda Jarryja, ta će patafizika, prije svega, proučavati zakone koji upravljaju iznimkama i tumačiti svemir koji nadopunjuje ovaj naš, odnosno opisati svemir koji se može – a možda i treba – zamisliti umjesto onog tradicionalnog…Motivi se tu međusobno prepliću bez unaprijed određenog narativnog reda, stvarajući promjenjive odnose gustoće i praznine, blizine i udaljenosti, reda i prividnog kaosa.

Pritom slika nije tek nositelj prikaza, nego mjesto na kojem se materijalno i mentalno neprestano dodiruju. Boja, potez i tekstura grade njezinu vizualnu strukturu, ali istodobno upućuju na ono što ostaje izvan neposredno vidljivoga, onkraj i iza prikaza, implicirajući dubinu - ili prazninu - kozmičkih razmjera, ne samo iza slike, već i oko nas. Značenja ne proizlaze samo iz pojedinačnih znakova nego i iz njihovih međusobnih odnosa, kao i iz iskustva promatrača koji ih povezuje u vlastite misaone cjeline.

U izložbi Mjesta između taj se princip prenosi i na galerijski prostor. Radovi, ovješeni o strop u središtu Kazamata, napuštaju uobičajeni odnos slike i zida te postaju dijelom prostorne kompozicije kroz koju se posjetitelj kreće. Zaobljeni zidovi i osjećaj kruženja dodatno narušavaju sigurnost orijentacije: pogled ne pronalazi jedno privilegirano polazište, kao što ni kretanje prostorom ne slijedi unaprijed zadanu putanju. Slike se pojavljuju iz različitih perspektiva, međusobno se zaklanjaju, zrcale i nadopunjuju, uspostavljajući odnose koji se mijenjaju sa prolaskom kroz galeriju. Ta mjesta između tako nisu tek praznine koje razdvajaju pojedinačne radove. Ona nastaju između slike i slike, umjetnice i promatrača, vizualnog znaka i njegova mogućeg značenja, ali i između tijela koje se kreću prostorom. Upravo ovdje, u prostoru između onoga što vidimo i onoga što tek naslućujemo, slika se počinje događati kao situacija naše duhovne stvarnosti.

Dario Vuger

Petra Šabić rođena je 1995. u Zagrebu, a odrasla je u Bjelovaru. Slikarica i vizualna umjetnica; aktivna u području umjetničkog stvaralaštva i rada u kulturnim i kreativnim produkcijama. Diplomirala je Likovnu kulturu (2019.) s nagradom Akademijskog vijeća ALU za najuspješnije diplomante, Slikarstvo (2021.) s pohvalom Magna Cum Laude na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i završila je program obrazovanja Grafički dizajn pri Visokom učilištu Algebra (2023.). Dobitnica je nekoliko pohvala za uspješan rad rijekom studija i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu (2018.). Samostalno je izlagala 16 puta, a sudjelovala u 40-ak skupnih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu uključujući međunarodne izložbe "Memories 5" u Indiji i "Memories 8" u Vijetnamu. Dobitnica je "Nagrade publike" u sklopu izložbe Erste Fragmenti 17 (2021.) i pobjednica je natječaja za četrnaesto likovno rješenje plakata na pročelju zgrade tvrtke CROZ na temu "Sinestezija" (2023. - 2024.). Tijekom listopada i studenog 2024. sudjelovala je na rezidencijalnom program "De/konstrukcija slike" u Leipzigu, Njemačka (CreArt mreža). " Radila je kao vanjska suradnica MSU; kao urednica i stručna suradnica u području metodike i didaktike za predmete Likovna kultura i Likovna umjetnost u projektu Izrade scenarija poučavanja (Visoko učilište Algebra i CARNET); a trenutno je koordinatorica projekta Erasmus+ Umjetnici za umjetničko obrazovanje (HDLU). Do sada je surađivala s brojnim insitucijama, kulturnim centrima i udrugama u organizaciji i provedbi likovnih radionica, edukacija i drugih projekata u kulturu. U svom radu istražuje povezanost kreativnog procesa i unutarnjeg kognitivnog prostora, ispituje uloge umjetnosti u oblikovanju unutarnjeg prostora uma. Dokumentira svoja promišljanja i prevodi ih u vizualni jezik kroz mapiranje i asocijacije, a zatim ih ponovno upisuje u iluzornu dubinu unutarnjih prostora putem slojevitosti i reinterpretacije stvarajući prostore koji se umnožavaju, povezuju i razotkrivaju. U recentnom radu ispituje mogućnosti različitih medija - site-specific instalacije, tapiserije i tekstila, fotografskih objekata - i bilježi transverzalna značenja u svijetu kojim je ikružena. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2019., a Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2023. godine.


Dario Vuger je docent na Katedri za Povijest Umjetnosti Filozofskog fakulteta u Osijeku, freelance kustos i fotograf. Doktorirao je u području filozofije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a kao kustos djeluje niz godina u suradnji sa više institucija i neformalnih grupa. za Centra za vizualne studije 2023. godine uredio je znanstvenu monografiju Introducing Nostalgia Movements. Član je ULUPUH-a, AICA-e, Central and East European Society for Phenomenology te European Network of Japanese Philosophy.