Ne, ovo neće biti uobičajen predgovor za izložbu. Ovaj put neću spominjati poznate filozofe, citirati teoretičare i mislioce. Ovaj put pričat ćemo o čovjeku i o sjećanju, o čovjeku i o Drugima, putovat ćemo kroz vrijeme, nakratko oživjeti sjećanja umjetnice Sanje Bistričić Srića, zastati u sadašnjem trenutku i zamisliti budućnost o kakvoj sanja umjetnica Ivana Filip. Naime, izložba Fragmenti prošlosti/Utopija budućnosti postaje mjestom na kojem supostoje ideja prošlosti i budućnosti. Kao što su prošlost i sjećanja o kojima progovara Sanja Bistričić Srića u prostornoj instalaciji Mislim da se sjećam, snovita i pomalo bajkovita, tako je i svijet Ivane Filip u radu Mjerica svih stvari u kojem smo svi istovjetni pomalo utopijska ideja budućnosti.

Fragmente prošlosti nalazimo u audiovizualnoj instalaciji umjetnice Sanje Bistričić Srića. U formi dnevničkog zapisa, dokumentarno-eksperimentalnim filmskim jezikom umjetnica se bavi istraživanjem slike, zvuka i fragmenata sjećanja. Kako bi oživjela vlastita sjećanja, Bistričić Srića koristi različite tehnike snimanja te intervenirajući na njima metodama zrcaljenja, povećanja i umnažanja pred nas iznosi pomalo vrtoglave bljeskove jednom proživljenih iskustava. Pred nama se tako izmjenjuju ljudi, pejzaži, događaji i mjesta kao pomalo distorzirane slike koje se pretaču jedna u drugu, baš kao kada pokušavamo prizvati sjećanja. Izmjenom slika koje su na trenutak oštre, dok se u drugom trenutku izokreću i blijede, autorica naglašava fragilnost sjećanja i nemogućnost rekreiranja potpune slike. U konačnici sjećanjem obnavljamo koga ili što u svijesti, razmišljamo o događajima i iskustvima koji nisu neposredno prisutni i samim time ta slika nikad nije ona početna, već je svakim ponovnim oživljavanjem nadopunjena novim iskustvima. Sjećanja, osim vizualnog u sebi sadržavaju čujne doživljaje. Kako bi upotpunila svoje sjećanje, Bistričić Srića pokretnoj slici dodaje zvučni zapis. Različitim tehnikama kao što su mini kompozicije, loopovi, šumovi, frekvencije, field recording, te upotreba glasa kroz naraciju i pjevanje – vizualno i čujno stvaraju koherentnu prezentaciju sjećanja. Autorica tako stvara višedimenzionalan rad u kojem možemo vidjeti i čuti te napose osjetiti boje, mjesta, lica, pokrete, glasove – fragmente od kojih su sastavljena sjećanja.

Ivana Filip autorica je koja u svom radu kombinira različite tehnike poput videa, digitalnog kolaža, fotografije, skulpture i crteža kojima stvara narative o utopiji slobode, odnosno jednakosti svih živućih stvorenja. Kako sama kaže, njezino umjetničko djelovanje usmjereno je na suživot s Drugima, odnosno neljudskim životinjama. Teorijsku podlogu za svoju praksu nalazi u radovima Donne Haraway kroz koncept significant other i kin, Bruna Latoura kroz Actor Network Theory i Une Chaudhuri kroz koncept zooesis. Ono što je zajedničko svakoj od ovih teorija jest to da smo svi istovjetni i da se jedino kroz odnos s drugim bićima, kreiramo i razvijamo. Filip to čini stvarajući s Drugima za druge, odnosno za nas, također sustvaratelje rada. Naime umjetnica, Druge ili kako ih sama naziva „više nego ljudske“ životinje, a najčešće su to mačke, smatra sukreatorima umjetničkog rada. Bila je to prvo maca Mici sa Žitnjaka, gdje je u Galeriji AŽ izvorno bila postavljena izložba Mjerica svih stvari, zatim Milica, veliki Marko, Rođo, Krmi, Suzi i ostala dlakava ekipa iz Art radionice Lazareti, pa Mamica, Bura, Greta, Špela, Akril, Đin (Azriel), Mara i Mea mace koje su se motale oko AK galerije u Koprivnici, kao i krzneni posjetitelji Galerije Razvid u Zaprešiću od kojih je napoznatija pasica Tonka. Sada je došao red i na Galeriju Kazamat u Osijeku oko koje se također često mota dlakavo društvo. Najčešća posjetiteljica je mala, šarena Kornjačevina. Ona često dođe po porciju maženja, a na odlasku nam redovito isplazi jezik. Tu su i dva brata, crni Miho i crno bijeli Pavo, čuvari dvorišta galerije i naša damica Cicka. Ovaj tekst se nadovezuje na tekst Bojana Krištofića, Srđane Cvijetić, Tanje Špoljar i Paule Bučar koji su povodom izložbi pisali o javnom i tajnom životu mačaka u galerijama, koje zauzimaju posebno mjesto u radu umjetnice Ivane Filip. Ne sumnjam kako će i naša Kornjačevina postati sukreatorica ove izložbe, i vjerujem da to svakako ne želite propustiti.

Zaokružila bih ovu priču razmišljanjem o prošlosti i o budućnosti koje stoje u nazivu izložbe. Prošlosti se gotovo uvijek sjećamo u fragmentima, djelićcima nečega što je nekada bilo stvarno. Često se čini kako je naša prošlost produkt mašte ili sna. Koliko god pokušavali vratiti događaje iz prošlosti točno onakvima kakvi su i bili praktički je nemoguće, kao što je nemoguće u potpunosti predvidjeti budućnost, iako, možemo sanjariti o tome kakva bismo željeli da bude. I prošlost i budućnost satkane od snova, želja i mogućnosti, a takva je i ova izložba.

Diana Ososlija

BIOGRAFIJE UMJETNICA:

Ivana Filip je umjetnica, aktivistica za više-nego-ljudska bića, radi umjetnička istraživanja. Praksa joj proizlazi iz vizualne umjetnosti i proteže se kroz multidisciplinarne i interdisciplinarne radove, preko performansa, rada uživo, videa, fotografije i mješovitih medija. U projektima je sukreairala performanse s psima, tapiserije od pseće dlake i umjetničko istraživanje o slobodnoživućim mačkama. Tema su joj odnos između ljudi i neljudi te više-nego-ljudska kreativnost kroz korištenje alata iz antrozoologije i srodnih znanosti, duhovnosti, autohtonih metodologija, osobnih iskustava. Umjetnost koristi kao alat i strategiju svakodnevnog življenja za sukreiranje povezanosti između svega što jest.

Sanja Bistričić Srića (Zadar, 1982.) multimedijalna je umjetnica, fotografkinja i snimateljica. Kroz svoju umjetničku praksu, koja se nerijetko bavi osobnim temama, Bistričić kolažira i dekonstruira zvuk, tekst i sliku, koristi film, video i foto medij te instalacijske forme, istražuje doku-fikcijske žanrove. Nakon završetka studija agronomije na zagrebačkom Sveučilištu, magistrirala je film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (2020). Izlagala je u Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb, 2021.), Muzeju za umjetnost i obrt (Zagreb, 2012.), UK Parobrod (Beograd, 2014.), Galeriji Prozori (Zagreb, 2022.), Galeriji Flora (Dubrovnik, 2022.). Njezine modne i dokumentarne fotografije objavljene su u brojnim hrvatskim i međunarodnim tiskanim i online publikacijama (Elle, Storybook, Vice Italia, Nakid magazine, Interview itd.), a kao snimateljica sudjelovala je u brojnim filmskim, izložbenim i modnim projektima. Suosnivačica je i članica multidisciplinarnog kolektiva RA’AH usmjerenog ka istraživanju i preklapanju mode i vizualne umjetnosti.Živi i radi u Zagrebu.