Na ovogodišnjem, trinaestom izdanju izložbe Bure baruta izlažu tri mlade autorice - Antonia Magdić, Stella Perica i Nataša Takač. Umjetnice su to bliskih senzibiliteta koje svojim radovima preispituju odnos prostora i čovjeka, čovjeka i prirode.
Umjetnica Antonia Magdić predstavlja se serijom radova Dijalog tekstura. Serija se sastoji od radova nastalih kemijskom i mehaničkom obradom materijala - bakra, cinka i aluminija, te nanošenjem grafičke boje kako bi ostao naglasak na teksturi. Umjetnica je to koja u radu koristi grafičke tehnike, no posebnost njezina rada je u tome što podlozi, odnosno matrici daje vrijednost umjetničkog rada.
Iako autorica inspiraciju crpi iz svoje neposredne okoline, prvenstveno iz prirode, njezin cilj nije prikazati konkretnu sliku te iste prirode. Ono što autorica donosi su fragmenti, odnosno sitni dijelovi koji nam promiču i postaju sve manje vidljivi, ako ne i nevidljivi. Prikaz prirode sveden je na bogatstvo tekstura koje pronalazimo u njoj. Magdić motive iz prirode apstrahira do neprepoznatljivosti i svodi ih na fluidne forme. Umjetnica se u seriji radova predstavlja s tri rada u bakru i cinku i s pet skulptura manjih dimenzija na kojima se pojavljuju slični motivi, odnosno fragmenti reljefa i teksture koje možemo vidjeti u prirodi. Ideja iza nastanka ovih skulptura jest uhvatiti i zamrznuti dijelove prirode, koji polako nestaju i na taj ih način sačuvati od potpunog gubitka. Umjetnica povrh skulptura plete svojevrsnu paukovu mrežu od bakrene žice. Njome kao da želi zaštititi fragmente prirode koji se polako gube. Kvadratne forme skulptura nastale savijanjem cinka i aluminija svojim se pravilnim oblikom suprotstavljaju fluidnosti motiva koji se na njima nalaze. Naime, umjetnica u njih tehnikom bakropisa i bijele akvatinte upisuje teksture iz prirode, bilo to fragment reljefa i karakter različitih površina u prirodi ili tijek vode i mora. Teksture se svojim formama susreću, isprepliću i suprotstavljaju stvarajući različite karaktere površine. Na taj način umjetnica stvara otisak prirode u materijalima kao što su bakar, cink i aluminij i trajno čuva ugrožene dijelove prirode od njihovog potpunog nestajanja.
Stella Perica predstavlja se sa tri svoja rada, Petrikor, Tragovi i Shinrin-yoku. Iako izvedeni različitim tehnikama, ono što povezuje sva tri rada je duboka povezanost s prirodom. Ta povezanost nije zabilježena realnom slikom prirode, kojoj se autorica najviše približava radom Tragovi, nego je priroda utkana u srž rada Stelle Perice. Priroda je tako sastavni dio radova Stelle Perice, a ne motiv prikazivanja. Petrikor je jedan upravo takav rad. Već iz naziva ove serije radova možemo iščitati o kakvom se senzibilitetu radi. Naime, riječ petrikor opisuje zemljani miris koji se stvara kada kiša padne na suho tlo, a sama riječ sastoji se od dvije grčke riječi – riječi petra (grč. πέτρα), "stijena" ili petros (grc. πέτρος), "kamen" i riječi īchōr (grč. ἰχώρ), tekućina koja teče venama bogova grčke mitologije. Promatrajući radove Stelle Perice ne možete se oteti upravo takvom dojmu. Oni „mirišu“ na zemlju koja isparava poslije kiše, a taj miris u sebi nosi nešto drevno kao što su priče iz grčke mitologije. Minimalnim sredstvima, koristeći samo prirodne materijale - sirovo platno, vodu i ugljen, ova umjetnica stvara nepredvidive oblike koji nastaju nanošenjem ugljena na vodu koja se slijeva niz platno, baš kao što zemlja poprima jednako tako nepredvidive oblike i teksture kada dođe u doticaj s kapima kiše.
Tematski sličan je i rad Shinrin-yoku. Umjetnička je to instalacija kojoj autorica daje specifičan naziv, termin koji se koristi kako bi se opisala fiziološka i psihološka vježba ili proces u kojem pojedinac provodi vrijeme u šumi i upija šumsku atmosferu. Uronjen u takvu atmosferu postaje i promatrač kada se nađe ispred ove instalacije. I doista, ne možemo se oteti dojmu bivanja u šumi kada prošećemo ovom instalacijom. Koristeći se ugljenom, fotogramom i eko printom na tkanini, autorica u novom obliku unosi prirodu u galerijski prostor te poziva promatrača na povratak stvarnoj prirodi.
U seriji radova Tragovi umjetnica se najviše približila realnom prikazu prirode. Koristeći cameru obscuru stvara fragmentirane tragove prirode i pomalo distorziranu sliku iste. Fotografija je uhvaćen trenutak, zapis određenog trenutka, no, cilj umjetnice nije zabilježiti taj trenutak, u ovom slučaju dio pejzaža, nego naglasiti njegovu prolaznost. Prolaznost vremena, njegova protočnost, kretanje, ono je što vidimo u zaustavljenom, trajno zabilježenom tragu pejzaža na ovim fotografijama. Upravo je to ono što je sadržano u radovima ove umjetnice, priroda koja nam polako izmiče i od koje se sve više udaljavamo, a u isto smo vrijeme nje žedni, ona nam je neophodna, kao zrak koji dišemo i voda koju pijemo i kao sunčeva svijetlost bez kojih život ne bi bio moguć. Sunčeva svjetlost ključan je sudionik u stvaranju ove serije fotografija i saveznik kojeg poput vode, lista ili ugljena umjetnica pronalazi u prirodi.
Perica i priroda - zemlja, voda, sunce - imaju neku simbiotsku, neraskidivu vezu u kojoj koegzistiraju kako bi jedna uz pomoć druge stvorile umjetnost koja postaje medijator povratka prirodi.
Materijali prirodnog porijekla ključan su element i u radu umjetnice Nataše Takač. Rad naziva 13.83 čine platna monumentalnih dimenzija (300 x 430 cm, 150 x 430 cm) na kojima autorica ostavlja trag svoje prisutnosti. Kretanjem, kao ključnom komponentom ovog rada, umjetnica se referira na Francastelovo shvaćanje apstraktne umjetnosti prema kojem se oblik rađa iz kretanja. Iako dvodimenzionalni, u radovima postoji određena dubina, postignuta promjenom podloge uslijed mehaničkog nanošenja boje voštanih pastela. Na platnu se javljaju udubljenja i ispupčenja, sitne brazde kao zapis fizičke i mentalne prisutnosti umjetnice na platnu. Na taj način, izravnim se utjecajem umjetnice platno mijenja - gužva, skuplja, rasteže. Promjena je neizbježna, a njezin glavni pokretač, vrijeme, upisano je u platno te svjedoči ne samo o fizičkoj promjeni podloge na kojoj umjetnica radi, već i o promjeni unutar nje same. Propitujući odnos tijela i svjesnosti, fizičke i mentalne prisutnosti Takač stvara apstraktne monokromatske slikocrteže, ostavljajući, pritom, prostor promatraču da i sam istraži kretanje izvan i unutar sebe.
Radom Metamorfoza ova umjetnica nastavlja s istraživanjem prostornih planova unutar apstraktnog crteža. Serija radova sastoji se od grafičkih listova i grafičke knjige, a naziv rada Metamorfoza odnosi se na promjenu strukture Zemljine površine koja se događa pod utjecajem klime, kemijskih spojeva i tlaka. Na sličan način Takač radi preobrazbu, naizgled dvodimenzionalnog, apstraktnog crteža u bogatstvo tekstura te stvara prostornu dubinu koju postiže istraživanjem grafičkih tehnika. Metamorfoza ili preobrazba kako podloge na kojoj radi, bilo to platno ili papir događa se i unutar umjetnice same. Ta se promjena događa neposredno, putem vlastitog traga koji autorica stvara stvarajući umjetnički rad i posredno, putem konačnog produkta - umjetničkog rada koji ostavlja trag u promatraču.
Radovima u kombiniranoj tehnici Okviri sjećanja i Unutarnji pejzaž umjetnice Stella Perica i Nataša Takač istražuju prostor oko sebe i unutar sebe. U radu Okviri sjećanja fotografije arhitekture i pejzaža utisnute u papir i realizirane pinhole kamerom nježno se pretapaju sa linijama apstraktnog crteža. Utiskujući na papir fotografije s prikazom mjesta koja su obilježila njihovo djetinjstvo i odrastanje, umjetnice su u rad utisnule dio sebe i svog vlastitog identiteta. Na taj način podloga na kojoj stvaraju rad postaje okvir za čuvanje sjećanja, svojevrstan fotoalbum u kojem su trajno pohranjene fragmentirane slike mjesta na kojima su odrasle. S druge strane Unutarnji pejzaž rad je u kojem umjetnice istražuju prostor unutar sebe. Takvim istraživanjem, poniranjem u dubine vlastitog ja, nastaje otisak unutarnjeg pejzaža ovih dviju umjetnica. Iako, u svojoj pojavnosti, apstraktno djelo, oblicima i karakterom linija koje se pojavljuju, snažno i nimalo apstraktno progovara o tome kakvi se pejzaži kriju unutar ove dvije umjetnice.
Izložba Bure baruta 13 mjesto je susreta tri umjetnice, Antonije Magdić, Stelle Perice i Nataše Takač, kojima je priroda izvor nadahnuća i vjeran sudionik prilikom nastajanja umjetničkih radova. Bliskih senzibiliteta, ove umjetnice, svaka na svoj način progovaraju o povezanosti čovjeka s prirodom. Svojim radom ističu gubitak te povezanosti i važnost povratka prirodi, jer jedino takvom vezom, koja je u srži svih živih bića, moguće je spoznati vlastitu unutarnju prirodu.

Diana Ososlija

-

BIOGRAFIJE UMJETNICA

ANTONIA MAGDIĆ (1995., Vinkovci) završila je diplomski studij Likovne kulture, modul slikarstvo, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku pod mentorstvom izv. prof. dr. art. Ines Matijević Cakić 2022. godine. Sudjelovala je na više grupnih izložbi među kojima su: Situacija 37. Salona mladih/ Zagreb, Prostori djelovanja / Galerija SC, International Art Exhibition Rise of Women / Brussels, Međunarodna izložba grafika i knjiga umjetnik / Galerija Kortil te na samostalnoj izložbi „Sjećanja s jednog otoka - vizualizacije u teksturi“, Galerija Kulturnog centra Osijek. Finalistica je Erste fragmenata 16. i 19. te nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica 8.0. Trenutno živi u Vinkovcima.

STELLA PERICA rođena je 1998. godine u Osijeku. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku te stekla zvanje slikarske dizajnerice, 2017. godine. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Vizualne umjetnosti, smjer slikarstvo na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Njezin umjetnički fokus obuhvaća slikarstvo, grafiku i multimediju. U radu se okreće eksperimentiranju te poseže za prirodnim materijalima. Kroz studiranje je aktivno uključena u radionice, projekte i volontiranja. Izlagala je na domaćim i međunarodnim skupnim izložbama.

NATAŠA TAKAČ rođena je 14. 3. 2000. godine u Beogradu, Republika Srbija. Odrasla je u Osijeku gdje je završila srednjoškolsku stručnu spremu te gdje trenutno i studira. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na kojoj je 2018. godine stekla zvanje slikarske dizajnerice. 2022. godine diplomira na preddiplomskom studiju Likovne kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Vizualnih umjetnosti, odsjeka za Vizualne i medijske umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Nagrađena je dekaničinom nagradom za uspjeh i doprinos umjetničkom polju za preddiplomski studij Likovne kulture 2022. te 2024. za diplomski studij Vizualna umjetnost. Na završnoj izložbi AUKOS 2023. nagrađena je nagradom Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti za seriju naziva ‘Slojevi’ te na istoj izložbi 2024. godine osvaja nagradu za radove ‘13.83’ i ‘Metamorfoza’. Imala je priliku izlagati na nekoliko domaćih i međunarodnih skupnih izložbi te se aktivno bavi radionicama i projektima u području vizualnih umjetnosti.