Analizirajući temeljne likovne komponente umjetničkoga izraza, možemo reći kako sve počinje s točkom, nastavlja se s linijom, a svoju puninu dobiva s plohom. Iznesena misao nalikuje matematičkom razmatranju osnovnih geometrijskih pojmova koji se koriste pri izgradnji matematičkoga opisa svijeta i koje je nemoguće definirati uz pomoć onih jednostavnijih. Iz toga su razloga definiendum i definiens navedenih pojmova istovjetni te se smatraju aksiomima, odnosno temeljnim istinama koje se ne dokazuju. To su: točka, pravac i ravnina. Ove temeljne aksiome prostorne geometrije likovnim bismo rječnikom nazvali točkom, linijom i plohom. U likovnosti točka kao samostalan entitet uglavnom ne postoji (izuzev možda u divizionističkoj tehnici slikanja ili Cézannovu fasetiranju motiva) jer je uvijek uvezana u liniju, koja se kao ekvivalent pravca, sastoji od mnoštva točaka. Linije, bile konturne ili ne, oblikuju plohe (ravnine) koje organizirane u određeni raspored tvore kompoziciju, to jest skup ravnina koje definiraju vidljivost u likovnom doživljaju svijeta.

Temeljni pojmovi likovnosti jasno do izražaja dolaze u mediju crteža. Izučavajući psihomotorni razvoj djeteta, psiholozi su složni u zaključku kako potreba za izražavanjem – koja se vrlo brzo počinje manifestirati kroz djetetovu želju za crtanjem – predstavlja vrlo važan aspekt čovjekova razvoja. Zašto je tome tako? Ovladati crtežom ujedno znači i ovladati doživljajem prostora i rasporeda stvari koji u njemu postoje. Još važnije aspekt pristupa okolini kroz crtež je u tome što dijete, da bi uspjelo prikazati vanjski svijet mora biti u stanju pretočiti trodimenzionalnu realnost kroz dvije dimenzije lista papira. Zbog toga je svladavanje crteža gotovo jednako važno kao i učenje jezika jer dijete kroz ova dva aspekta koji čine bit njegove duhovne dimenzije počinje razumijevati svijet u kojemu živi. Crtež se stoga može smatrati djelatnom emanacijom duha koju čovjek nikada ne može do kraja i u punom savršenstvu realizirati. S druge pak strane, crtež u svojoj ontičkoj dimenziji sadrži vlastitu metafizičku narav o kojoj piše Jadranka Damjanov i koju umjetnici uspijevaju zahvatiti crtajući i dajući liniji (ne samo onoj koja nastaje u mediju crteža) status bitne gradbene stanice umjetničkoga djela kao žive emanacije duha koji ga i kasnije nastavlja prožimati. Članovi HDLU-a Osijek na ovogodišnjem će se izdanju revijalne godišnje izložbe predstaviti svojim crtežima. Iako je sama medijska orijentacija izložbe bazirana na crtež, umjetnici fenomenu crteža pristupaju vrlo slobodno, nadilazeći klasičan medijski pristup, tražeći ono „crtačko“ i u drugim medijima.

Igor Loinjak

Izložbu podržavaju Kulturni centar Osijek, Grad Osijek i Ministarstvo kulture i medija RH