Uvrtjeti liniju – u potrazi za oblikom

„Točka se pokreće i tvori liniju, linija postaje mreža, mreža postaje oblik, oblik dobiva značenje mjestom, linija vodi i do mjesta, točka se očituje i kao mreža, mreža uvjetuje oblik, mjesto uvjetuje značenje, točka raste/pada u mjesto.“

(Jadranka Damjanov, Metafizika crteža)

 

I.

Svaka potraga za točkom početak je potrage za linijom. Čak i kada je inertna, točka aktivno sudjeluje u gradnji prostora pulsirajući energijom koju je joj priskrbio tvorac. Točka se u geometriji određuje kao najmanji objekt kojemu je moguće odrediti tek položaj, dok drugih mjerljivih dijelova poput dimenzije duljine, površine i obujma nema jer su jednaki nuli. Ona se smatra i temeljnim dijelom bilo koje dimenzije budući da je nije moguće podijeliti na jednostavnije dijelove. Može se stoga točku shvatiti i kao geometrijski atom koji se u euklidskoj geometriji smatra osnovnom česticom prostora. Nizom točaka poredanih na jednu ravninu oblikuje se pravac, odnosno linija. Linija je tvorevina intuicije i uma. Točke i pravci tvore ravnine. Njihovim prepletima nastaju plohe čijim slaganjem prostor dobiva određene kompozicije. Ovako bi se, možda, rječnikom geometrije mogao opisati početak procesa izgradnje prostora. Geometrijski rječnik, međutim, emocionalno je suh i vrlo tehničan, a s pomoću njega se logičkom točnošću nastoje opisati i objasniti neke zadanosti prostora u kojem kao bića satkana „u“ i „od“ dimenzija živimo. Uz geometrijski, racionalni pojam prostora, postoji i prostor subjektivnog doživljaja. Taj je prostor materijaliziran uz pomoć vizualnog jezika te otvara široko područje za slobodnu igru zaigranog duha. Simptomatičan rad, koji će za potrebe teksta jedini biti izdvojen i koji dočarava stanje predradnji na oblikovanju izložbe ove tematike onaj je koji je prijavio Zlatko Kozina naslovivši ga „U očekivanju linije“. Zapis „LOADING...“ aluzija je na Beckettovo iščekivanje Godota te u sebi ima ugrađenu dimenziju iščekivanja nečega što nužno ne mora biti dočekano. Iščekivanje linije zapravo je iščekivanje izložbe i niza crteža  koji će na njoj biti predstavljeni. Rezultat je toga iščekivanja u ovom slučaju puno opipljiviji nego u Beckettovu tekstu što cjelina koju na izložbi možemo vidjeti zorno pokazuje.

 

II.

Osnova se subjektivnog vizualnog prostora krije u točki – početku svake linije kojom umjetnik plete crtež vlastite osobnosti i svoga doživljaja prostora. Linija u tom slučajnu nije samo crta povučena na papiru ili nekoj drugoj tvrdoj podlozi. Štoviše, ona je svaki mogući skup točaka jedne ravnine koji stvara određeni prostor. Crtež nastaje uslijed plesa ruke i igre proizvedenih linija. Taj ples ponavljajućih kretnji posjeduje moć koju su šamani i derviši otkrili ne bi li se dovinuli do mističnog iskustva stvarnosti. Crtež nije tek igra ili vježba, predradnja koju je poželjno provesti prije no što se prione „ozbiljnijem“ poslu. Baviti se mističnom strukturom crteža ozbiljnije je i intuitivnije od bavljenja „ozbiljnom“ umjetnošću. Put nastanka crtanog oblika polazi od iskre svijesti, transcendentnog doživljaja stvarnosti koja potom tinja te pali površinu da bi naposljetku gorila impulsima duhovne snage koju njegov tvorca može odaslati iz izvora makrokozmičke strukture. Crtež oblikuje indukcija intuicije i svijesti uhvaćena na prostoru čiste kontemplacije jer izvlačenje spleta linija mantrično je iskustvo neopterećeno ciljem i posljedicama djelovanja. Iz toga je razloga dohvaćanje njegove strukture za umjetnika rezultat igre.

 

III.

Izložbom „Uvrnutost linije“ umjetnicima se želi dati mogućnost ne samo da uvrnu liniju, nego da linijom izraze potencijalnu uvrnutost stanja iz kojeg linija uopće proizlazi. Iako se linija najčešće povezuje s klasičnim crtežom, ova je izložba prilika umjetnicima svih medijskih orijentacija da kroz njima blizak medij linijskim govorom uvrte i predstave potencijal koji sami uočavaju u snazi pojmova koa što su točka, linija, ploha, kompozicija i prostor. Najveći broj djela izloženih ovom prilikom klasični su crteži proizašli iz tradicije crtačkog medija. Raznolikost koju je predstavilo dvadeset i petero članova HDLU-a Osijek pokazuje kako crtež, čak i kada ga se ne traži izvan klasičnog pristupa, daje široku lepezu mogućih pristupa u promišljanju i gradnji linijske strukture kojom se ne probijaju utvrđene granice medija, ali rezultet nizanja točaka otvara i kod posjetitelja polje kontemplativnog uživljavanja.

 

Igor Loinjak

Izložba je otvorena do nedjelje, 17. lipnja 2018. godine.

Ulaz na izložbu je slobodan.

 

Radno vrijeme Galerije Kazamat:

Srijeda, četvrtak i petak od 17:00 do 20:00 sati

Subota i nedjelja od 10:00 do 13:00 sati.