Stanislav Marjanović

Stanislav Marijanović je rođen 1957. u Tomislavgradu, u učiteljskoj obitelji. Odrastao je u Baranji. 1975. godine upisuje se na Grafički odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1980. diplomira u klasi profesora Alberta Kinerta te počinje djelovati kao samostalni umjetnik.

1988. odlazi u Pariz i provodi dvije godine na Ecole Nationale Supérieure des Beaux-Arts kao slobodni slušatelj u klasi profesora Vladimira Veličkovića. U periodu od 1988. do 1992. pretežno radi u grafičkom ateljeu pariškog Cité Internationale des Arts-a, gdje oblikuje „suhu akvatintu“, novu metodu umjetničkog dubokog tiska. U Francuskoj razvija vrlo aktivnu umjetničku djelatnost te 1991. prima uglednu nagradu za grafiku Premier prix Trace /  Idémédia-Crédome 91, koja mu otvara široke mogućnosti. 1992. godine osniva s grupom umjetnika u Parizu grafički atelje T. B. Halbirk, koji 2002. prerasta u međunarodnu udrugu grafičara. Profesionalno grafičarsko iskustvo Marijanović stječe u ateljeima  U Francuskoj, Danskoj, Argentini, Njemačkoj i Belgiji. Od 1993. glavninu vremena provodi u Grčkoj. Nekoliko godina radi kao profesor za Ecole Régionale des Beaux-Arts de Saint-Etienne (Francuska) na podružnici u Solunu. Uz grafiku bavi se skulpturom, ilustracijom i književnošću za djecu i mlade. Autor je 10 knjiga (tekst, ilustracije i oprema) od kojih su neke prevedene na dvadesetak jezika. Do sada je realizirao 38 samostalnih i sudjelovao na više od 130 skupnih izložbi širom svijeta. Radovi mu se nalaze u značajnim javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.  Više puta je nagrađivan te odlikovan zlatnom medaljom "Mérite et Dévouement Français" za umjetnički rad i djelovanje na području grafike.   Od 2012. docent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, predaje grafiku i ilustraciju. Voditelj je nekoliko međunarodnih radionica posvećenih grafici.